Radna terapija quote

Što je radna terapija?

Često kada nas radne terapeute upitaju što smo po struci i kažemo da smo radni terapeuti iznad glave naših sugovornika pojavi se upitnik sa pitanjem: “Što je to?”. Isto tako se našu struku često miješa sa kreativnim aktivnostima što je daleko od istine. U ovom tekstu ćemo objasniti što je radna terapija, tko su radni terapeuti, kako su podijeljene aktivnosti svakodnevnog života te ćemo pokušati približiti način na koji radni terapeuti razmišljaju dok provode različite aktivnosti sa klijentima.

Radna terapija je klijentu centrirana zdravstvena profesija koja promovira zdravlje kroz aktivnosti. Primarni cilj radne terapije je omogućiti osobama sudjelovanje u aktivnostima svakodnevnog života. Radni terapeut postiže cilj kroz rad sa ljudima i zajednicom kako bi unaprijedio njihovu sposobnost za sudjelovanje u aktivnostima koje oni sami žele, u aktivnostima koje moraju izvoditi ili se od njih to očekuje. Također radni terapeuti djeluju kroz modifikaciju aktivnosti ili okoline radi bolje podrške izvođenja aktivnosti.

WFOT, 2012.
radna terapija

Radni terapeut svoje znanje i vještine stječe kroz trogodišnje obrazovanje na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu te dodatnim edukacijama ovisno o individualnom afinitetu. Kroz rad koristi radno terapijske procjene te holistički pristupa klijentu. Radni terapeuti mogu raditi u različitim ustanovama, od vrtića, škola, psihijatrijskih ustanova do domova za starije i nemoćne osobe. Za neka područja kao što su škole i vrtići još uvijek se borimo sa različitim zakonima i pravilnicima u Hrvatskoj dok je vani radni terapeut u školi i vrtićima praksa. Postoje različiti pristupi ovisno o samom cilju i populaciji. Pa tako npr. imamo razvojni pristup, bihevioralni, kognitivni pristup, itd.

Podjela aktivnosti se odnosi na samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme. Terapeut svako izvođenje aktivnosti pomno promatra te provodi analizu aktivnosti – glavni alat radnog terapeuta. Analiza aktivnosti je rastavljenje neke aktivnosti na korake, a svaki korak ima svoje komponente.

Npr. Aktivnost pranja zubi rastavljamo na korake:

  • Uzeti četkicu za zube
  • Uzeti pastu za zube
  • Otvoriti pastu za zube
  • Staviti pastu na četkicu
  • Zatvoriti pastu
  • Vratiti pastu na mjesto
  • Otvoriti vodu
  • Staviti četkicu pod vodu
  • Zatvoriti vodu
  • Pridonijeti četkicu ustima
  • Otvoriti usta
  • Prati zube

Terapeut svaki korak promatra kroz komponente, npr. 3.korak aktivnosti pranja zubi zahtijeva:

  • bilateralnu integraciju
  • okulomotornu koordinaciju
  • finu motoriku
  • vizualnu percepciju
  • praksiju

Ako osoba ima teškoća sa finom motorikom veoma teško će joj biti otvaranje čepa od paste, pa će radni terapeut kroz intervenciju bazirati se i na rad aktivnosti kojima će utjecati na poboljšanje fine motorike da kasnije osoba može nesmetano funkcionirati i u ostalim aktivnostima svakodnevnog života.

Komponetne koje se sagledavaju su:

  • Motoričke komponente (gruba motorika, fina motorika, lateralnost, prelaženje srednje linije, bilateralna integracija, okulomotorna koordinacija, oralno-motorička kontrola)
  • Neuromuskularne komponente (integritet mekih tkiva, refleksi, opseg pokreta, mišićni tonus, snaga, izdržljivost, posturalna kontrola, posturalna prilagodba)
  • Kognitivne komponente (kategorizacija, sekvencioniranje, prepoznavanje, raspon pažnje, započinjanje aktivnosti, završavanje aktivnosti, učenje, inteligencija, generalizacija, rješavanje problema, pamćenje, prostorne operacije, stvaranje koncepta)
  • Psihosocijalne komponente (korištenje vremena, vrijednosti, koncepcija sebe, komunikacija, samokontrola, igra uloga, socijalno ponašanje, interpersonalne vještine, samoizražavanje)
  • Senzoričke komponente ( taktilne, auditorne, gustatorne, proprioceptivne, olafaktivne, vizualne, vestibularne )
  • Perceptivne komponente (vizualno zatvaranje, stereognozija, kinestezija, diskriminacija lijevo desno, shema tijela, konstantnost predmeta, položaj u prostoru, odnosi u prostoru, percepcija dubine, topografska orjentacija)

Široka je lepeza područja rada radnog terapeuta. Može raditi sa djecom i sa odraslima, od dječjih vrtića do domova za starije i nemoćne osobe.

Djeca koja mogu biti upućena kod radnog terapeuta su:

  • Djeca s motoričkim teškoćama (npr. teškoće fine motorike, grube motorike, koordinacije,bilateralne integracije…)
  • Djeca s problemima grafomotorike
  • Djeca sa disgrafijom, disleksijom i dikalkulijom
  • Djeca s problemom pažnje i motornim nemirom
  • Djeca koja imaju teškoća u socijalizaciji
  • Djeca s odstupanjem u rastu i razvoju
  • Djeca sa ADHD-om
  • Djeca s autizmom
  • Djeca s Down sindromom i drugim sindromima
  • Djeca s hemiparezom / hemiplegijom
  • Djeca sa cerebralnom paralizom
  • Djeca s teškoćama senzorne integracije, itd.

Odrasli koji mogu biti upućni kod radnog terapeuta su:

  • Osobe sa hemiparezom / hemiplegijom
  • Traumatske ozljede mozga
  • Osobe kojima je amputiran ekstremitet/i
  • Osobe u invalidskim kolicima
  • Osobe koje imaju Alzheimerovu bolest
  • Osobe koje imaju Parkinsonovu bolest
  • Osobe koje imaju multiplu sklerozu
  • Osobe sa intelektualnim poteškoćama, itd.

Dakle, svi kojima je otežano normalno i nesmetano funkcioniranje u aktivnostima svakodnevnog života bi trebali kontaktirati radnog terapeuta koji će procjeniti na koji način intervenirati i omogućiti lakše izvođenje aktivnosti.

Pomoćni izvor:

  1. https://wfot.org/about/about-occupational-therapy

Izvor slike:

  1. https://www.makingspacesfit.com/blog/2018/8/29/what-the-heck-is-occupational-therapy-ot
  2. https://www.facebook.com/OccupationalTherapyAssociation/photos/a.403309005291/10156408447715292/?type=3&theater